34.
Samo se sjećam mirisa kahve i uvijek neobične atmosfere u našem gradu. Svakog jutra prolazila je pored radionice. Zanatlije bi je uvijek posmatrale,dok su svojim lupkanjem stvarali interesantnu melodiju. U svoj toj halabuci ja sam čuo samo njene korake. Tupo udaranje potpetica o kaldrmu,poklapalo se sa ludim lupanjem moga srca. Bila je posebna,to se odmah…