34.

Samo se sjećam mirisa kahve i uvijek neobične atmosfere u našem gradu. Svakog jutra prolazila je pored radionice. Zanatlije bi je uvijek posmatrale,dok su svojim lupkanjem stvarali interesantnu melodiju. U svoj toj halabuci ja sam čuo samo njene korake. Tupo udaranje potpetica o kaldrmu,poklapalo se sa ludim lupanjem moga srca. Bila je posebna,to se odmah…

Nastavi čitanje →

33.

Mrzim nedjelju. Mrzim pogotovo ovu danas.Tužnu i uništavajuću. Čudno je kako se loše osjećam zbog vremena, bar se tješim da je zbog toga. I želim vjerovati da jeste. Svako ostalo vjerovanje me ubija, učini da se osjećam gore nego sada. A to svakako ne želim. Došla sam na raskrsnicu života kada razmišljam po prvi put…

Nastavi čitanje →

32.

"Šuti.Tiše,"ušutkivala ga je. Voljela je ugodnu tišinu,jer ju je imala samo s njim. Tišinu u kojoj je mogla uživati,razmišljati i ljubiti. Istovremeno. Naslonivši se na njegovo koljeno imala je prizor tačno onakav kakav je željela. Grad. Najljepši od svih. Jedan jedini. Gusti oblaci se jesu nadvili nad Sarajevom,ali to njima dvoma i nije baš smetalo….

Nastavi čitanje →

21.

Danas sam baš razmišljala o svojoj vezi. Tačnije, razmišljala sam o osobi koja mi je postala jedna od najbitnijih u životu. On. Jako mi je stalo do njega. Također, da li svoju vezu nakon skoro pet mjeseci  mogu smatrati ozbiljnom? Tako se zaista i osjećam, osjećam da me voli. Isto tako , nije mi jasno…

Nastavi čitanje →

20.

Zanimljivo je bilo slušanje ritma olovke dok je neumorno švrljala po papiru. Naravno da to nije bila moja olovka. To je bilo mnoštvo drugih olovaka,29 učenika, koji su marljivo radili test. Matematika mi zaista nije jača strana. Nekada je bila. Sada ne. Niti želim da bude. Postala sam jako, jako lijena. Nekada sam provodila noći…

Nastavi čitanje →