09.05.2011.

1.

Zar je moguce da nisam svjesna vremena koje konstantno prolazi?

Ide prebrzo,zaista prebrzo. Kao treptaj oka.

Osjecam kao da nemam dusu,ali ako se duboko zamislim shvatim gdje je. Izgubljena,sretna,zaljubljena dusa jednog bica je zaglavila u proslosti... Tacnije pola nje.Jedan dio zivi u tom prokletom decembru,dok drugi dio trune,ovdje,u sadasnjosti. U osobi koja je isuvise izmorena stalnim mislima koje joj se vrte u glavi.

A sta je zapravo to sto me pati?

Mislim da je to bol. Ona bol koja crpi zadnje atome snage iz mene.

Govorim da sam sretna.

Ma koga ja to zavaravam ?! ponekad zatvorim oci i zamisljam se. Opet vidim bol u tim izgubljenim ocima. Kao neki djavo koji malo,pomalo ulazi u mene i unistava ovo nevino srce. Zar sam to zasluzila?!

Stalno gledam nazad,zelim proslost,trazim one zelene oci koje ce me opet onako promatrati. Trazim onaj cvrsti zagrljaj u kojem cu se osjecati nekako sigurno,jednostavno divno. Tada bi vrijeme stalo. Jedan tren bi tako znacio. Priznajem , voljela sam te. To je ono sto sebi ne mogu oprostiti. Sama sam sebi pala u ocima,ali iz ove koze ne mogu tek tako izaci. Kada pomislim da sam pala na dno,desi se nesto pa pocnem tonuti jos dublje. Sama sam kriva sto se ne mogu pronaci u sadasnjosti,sama sam kriva sto zivim za proslost.

Vani sam,ali izmedju cetiri zida. Svi su oko mene,ali nikog ne vidim. Svi pjevaju,ali nikog ne cujem.Svi su tu za mene,ali sama sam....


225096_200250960013592_200070690031619_497460_3875491_n_large

Ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. ; Selimović.

Zahvaljujem ovoliko ljudi : 14401