Samo se sjećam mirisa kahve i uvijek neobične atmosfere u našem gradu. Svakog jutra prolazila je pored radionice. Zanatlije bi je uvijek posmatrale,dok su svojim lupkanjem stvarali interesantnu melodiju. U svoj toj buki ja sam čuo samo njene korake. Tupo udaranje potpetica o kaldrmu,poklapalo se sa ludim lupanjem moga srca. Bila je posebna,to se odmah moglo primjetiti. Pune,crvene usne na blijedom licu odavale su dojam se radi o nekoj hladnokrvnoj kraljici. Njen zadatak bio je da slama srca svih muškaraca ovog svijeta. Međutim,oči,onako duboke tumačile su priču mlade djevojke na mnogo drugačiji način. Govorile su o njenoj velikodušnosti,ljubaznosti i na kraju ,ipak, burnom životu. Oči boje mora dozivale su me da se u njima kupam,da zaplivam kao nikada do sada.
Ta čudesna žena bila je raj za moje oči,a znao sam da će jednog dana postati raj za moju dušu..
