15.02.2013.

18.

Oduvijek sam voljela zimu. Ne. Voljela sam pahulje.Ili jos preciznije, voljela sam euforiju koja vlada u gradu padanjem prvih snjegova. Zima. Euforična i depresivna. Naprosto interesantna. Zanimljivo je to mijenjanje vremena. Nebo postane duša jedne djevojke. Čas je potištena,oblačna,čas razgirana, snježna,vesela. Nekad,opet,uplakana i tužna. Takve smo mi. Komplikovane, promjenjive, usrećuju nas sitnice,a istovremeno , nikad zadovoljne.B60a6b5718edfbd716e985a9ad3fd8ef_h_large

Ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. ; Selimović.

Zahvaljujem ovoliko ljudi : 14402