10.

Dok je svirala melodija one stare  pjesme,posmatrala sam kisu. Nebo je opet plakalo. Utješit’ ga ne mogu. Ustvari, ne znam da li želim. Istina. Plačem. Plač bez suza je najteži. Taj najviše boli. Nebo se jednostavno udružilo sa mnom, neostavljajući me samu. Tupo udaranje kiše o lim podsjećalo me na one korake. Onako prepoznatljive. Onako tupe,teške. Priznajem,skoro sam te zaboravila. Sjetim te se samo onda kada čujem rijec "decembar". Sjetim te se samo onda kada čujem riječ "bol". Da. To si mi ti priuštio. Skoro sam te zaboravila. Kunem se. Kunem se svim na svijetu da jesam. Zaboravila sam te. Tješim se.
Više ne boli, zaista ne boli. Samo me jeza hvata kada ugledam neke zelene oči,nekog visokog, nekog sličnog  tebi. Ne trebaš mi. Ne više. Ne volim te. Ne više . Ne proklinjem dan kada sam te upoznala. Ne više. Nije decembar bio pogreška.  Nije bio jer sam se osjećala lijepo. Prelijepo. Neopisivo. Sigurno.
Hvala što si me naučio. Hvala što si mi održao lekciju ,te mi dokazao da ljubav nije uvijek sretna. Nekada bude. Rijetko. Ili ‘pak kratko  traje. Sve je moguće. Naučio si me kako da volim,kako da prstanem, kako da zamrzim,kako da poželim.
Fališ mi. Mnogo. Ponekad. Samo ponekad.. Možda sam našla drugog tebe. Nije isti. Sigurno nije isto đubre. Jebi ga. I njegove su zelene. Isto me posmatraju. Onako s ljubavlju. Ali on je iskren,to ti nisi bio.  On će možda čak i da voli. Ti nisi. On nije ti. Možda ne želim da bude. Ali kako? Kako da gledam u budućnost očima punih prošlosti. Opet ću da volim,možda i da patim,ali ti nećeš biti razlog. Znaj,znaj da više ne postojiš. Sada je tu neko ko me ispunjava,neko ko me zagrli, poljubi ,utješi. Sada to nisi ti. Niti trebas biti.
 Odlazi. Molim te. Odlazi!

I činim pravu stvar, ne spominjem te ja.
I kada poželim te ja ,jezik pregrizem da ,da ne bih opsovala ovaj život što ga dijelim na pola.

539983_438671292813968_258988974115535_1920068_1212648451_n_large

1 komentar

Komentariši